Sustavi za granuliranje
Sustavi za granulaciju koji se nazivaju i "shotmakers", dizajnirani su i koriste se posebno za granulaciju poluga, limova, metalnih traka ili metalnog otpada u odgovarajuća zrna.Spremnici za granulaciju se vrlo lako uklanjaju radi čišćenja.Ručka na izvlačenje za jednostavno uklanjanje umetka spremnika.Dodatna oprema stroja za vakuumsko tlačno lijevanje ili stroja za kontinuirano lijevanje sa spremnikom za granulaciju rješenje je i za povremeno granuliranje.Spremnici za granulaciju dostupni su za sve strojeve iz serije VPC.Sustavi za granulaciju standardnog tipa opremljeni su spremnikom s četiri kotača koji se lako pomiče unutra i van.
Što je metalna granulacija?
Granulacija (od latinskog: granum = “zrno”) je zlatarska tehnika kojom se površina dragulja ukrašava malim kuglicama od plemenitog metala, zvanim granule, prema uzorku dizajna.Najstariji arheološki nalazi dragulja izrađenih ovom tehnikom pronađeni su u kraljevskim grobnicama Ura, u Mezopotamiji i datiraju do 2500 godina prije Krista. Iz ovog područja tehnika se proširila u Anatoliju, u Siriju, u Troju (2100 godina prije Krista) i konačno u Etruriju (8. stoljeće prije Krista).Postupni nestanak etruščanske kulture između trećeg i drugog stoljeća prije Krista bio je odgovoran za pad granulacije.1 Stari Grci su također koristili granulaciju, ali su obrtnici Etrurije postali poznati po ovoj tehnici zahvaljujući njihovu tajanstvenu primjenu granulacije finog praha2 bez očite upotrebe tvrdog lema.
Granulacija je vjerojatno najtajnovitija i najfascinantnija od drevnih dekorativnih tehnika.Uvedeni od strane obrtnika Fenici i Greci u Etruriju u 8. stoljeću prije Krista, gdje su znanje o metalurgiji i korištenju plemenitih metala već bili u naprednoj fazi, vješti etruščanski zlatari učinili su ovu tehniku svojom za stvaranje umjetničkih djela nenadmašne složenosti i ljepote.
Tijekom prve polovice 1800-ih nekoliko je iskapanja provedeno u blizini Rima (Cerveteri, Toscanella i Vulci) i južne Rusije (poluotoci Kertch i Taman) koja su otkrila drevni etruščanski i grčki nakit.Ti su dragulji bili ukrašeni granulacijom.Na nakit je zapazila obitelj draguljara Castellani koji su bili vrlo uključeni u istraživanje drevnog nakita.Najviše pozornosti privukli su nalazi s etruščanskih grobnih mjesta zbog upotrebe iznimno sitnih granula.Alessandro Castellani je vrlo detaljno proučavao ove artefakte kako bi pokušao razotkriti njihovu metodu izrade.Tek početkom 20. stoljeća, nakon Castellanijeve smrti, konačno je riješena zagonetka koloidnog/eutektičkog lemljenja.
Iako je tajna ostala misterij Castellanijevim i njihovim suvremenicima, novootkriveni etruščanski nakit potaknuo je arheološki preporod nakita oko 1850-ih.Otkrivene su zlatarske tehnike koje su Castellaniju i drugima omogućile da vjerno reproduciraju neke od najfinijih drevnih nakita ikada iskopanih.Mnoge od ovih tehnika bile su prilično različite od onih koje su koristili Etruščani, ali su ipak davale zadovoljavajuće rezultate.Brojni predmeti nakita arheološkog preporoda sada se nalaze u važnim zbirkama nakita diljem svijeta, zajedno sa svojim antičkim primjercima.
GRANULE
Granule su izrađene od iste legure kao i metal na koji će se nanositi.Jedna metoda počinje razvaljavanjem vrlo tankog metalnog lista i škarama rezanjem vrlo uskih rubova duž ruba.Rese se odrežu i rezultat je mnogo malih kvadratića ili metalnih pločica.Druga tehnika za stvaranje zrnaca koristi vrlo tanku žicu omotanu oko tankog trna, poput igle.Zavojnica se zatim reže na vrlo male kolutiće.To stvara vrlo simetrične prstenove koji rezultiraju granulama ujednačenije veličine.Cilj je stvoriti mnogo kuglica iste veličine promjera ne većeg od 1 mm.
Metalne pločice ili prstenovi za skakanje obloženi su prahom drvenog ugljena kako bi se spriječilo njihovo lijepljenje tijekom pečenja.Dno lončića prekriva se slojem drvenog ugljena i posipaju se metalni dijelovi tako da budu što je moguće ravnomjernije raspoređeni.Nakon toga slijedi novi sloj praha drvenog ugljena i još metalnih komada dok lončić ne bude pun otprilike tri četvrtine.Lonac se peče u peći ili pećnici, a komadići plemenitog metala iskrivljuju se u male kuglice na temperaturi taljenja njihove legure.Ove novostvorene kugle ostave se da se ohlade.Kasnije se čiste u vodi ili, ako će se koristiti tehnika lemljenja, kisele u kiselini.
Granule neujednačenih veličina ne bi stvorile ugodan dizajn.Budući da je nemoguće da zlatar stvori savršeno usklađene kuglice potpuno istog promjera, granule se moraju razvrstati prije upotrebe.Za sortiranje granula koristi se niz sita.
Kako se radi zlatna sačma?
Je li postupak izrade zlatne čahure samo lagano izlijevanje rastaljenog zlata u vodu nakon što ste ga zagrijali?Ili radite sve odjednom?Koja je svrha izrade zlatne sačme umjesto ingota itd.
Zlatna čača se ne stvara izlijevanjem s ruba posude.Mora se ispuštati kroz mlaznicu.Možete napraviti jednostavan tako da izbušite malu rupu (1/8") na dnu posude za topljenje, koja bi se zatim postavila iznad vaše posude s vodom, s bakljom koja svira na posudi, oko rupe. To sprječava zlato od smrzavanja u posudi kada se prenosi iz posude za topljenje u kojoj se topi zlatni prah.Iz razloga koje mi je uvijek bilo teško razumjeti, to stvara sačmu, umjesto kukuruznih pahuljica.
Sačmu preferiraju oni koji koriste zlato, jer olakšava vaganje željene količine.Mudri zlatari ne tale puno zlata odjednom, inače bi to moglo dovesti do neispravnih odljevaka (uključci plina).
Taljenjem samo one količine koja je potrebna, mala preostala količina (lijevnik) može se rastopiti sa sljedećom šaržom, osiguravajući da se ponovno otopljeno zlato ne nakuplja.
Problem s topljenjem zlata uvijek iznova je taj što osnovni metal (obično bakar, ali nije ograničen na bakar) oksidira i počinje stvarati plin koji se nakuplja u malenim džepovima u odljevcima.Gotovo svaki draguljar koji se bavi lijevanjem imao je to iskustvo i često objašnjava zašto neće ili ne želi koristiti zlato koje je već korišteno.